Silente – nova muzička nada Balkana

Predstavljamo vam novu muzičku grupu ’’Silente’’ koja dolazi iz Dubrovnika. Mladi su i perspektivni. Silente postoji već nekoliko godina ali se njihova muzika dalje čula tek prošle godine. Sa svojim hitovima ’’Još jednom’’ i ’’Terca na tišinu’’ dostigli su mesta i na radijima i nacionalnoj televiziji Hrvatske. Kako kažu nisu se nadali velikom uspehu koji su postigli širom Hrvatske, kao i da se njihova očekivanja svako malo premaše.

Članovi benda Silente su: Tibor Karamehmedović (gitara i vokal), Sanin Karamehmedović (bas), Lorena Milina (violina), Doris Kosović (vokal), Ivuša Gojan (bubnjevi), Ana Vlainić (violina i vokal) i Šimun Končić (klavijature, gitara i vokal).

Prvi nastup su održali na livadici Kluba Orlando 2006. godine. Te godine nisu imali ni pevača niti pevačicu pa su samo svirali. U početku su bili četvoročlana grupa, braća Tibor Karamehmedović i Sanin Karamehmedović, bubnjar Miro Ćuzulan i prateći vokal Davor Čupić. Uskoro im se pridružila i pevačica Doris Kosović koja je došla, kako su rekli, kao „osveženje“ u grupi.

Prvi album „Lovac na čudesa“ izasao je u oktobru 2013. godine, a od tad grupa radi u punoj snazi.

I pored toga, Silente je sa zadovoljstvom našao vremena da specijalno za InterFON da odgovore na par pitanja.

Da li možete da nam kažete nešto o nastanku grupe? Kako ste došli na ideju za ime ’’Silente’’?

Bili smo ’’Silent’’. To je bila neka ideja za ime benda dok smo radili pjesme na engleskom jeziku. Nakon nekog vremena to ime je izgubilo smisao jer smo radili stvari na hrvatskom. Počeli smo tražiti novo ime, ali to je ispao teži zadatak nego što smo mislili da će bit. Srećom, jedan od internetskih portala u Dubrovniku greškom je napisao Silente. Nama se svidjelo i ostavili smo tako. i pogodili su dobar trenutak jer to je bio kraj 2012. godine, što je nekakvo prijelazno vrijeme kada Doris dolazi kao pjevačica, a mi ostali odlučujemo se ozbiljno upustiti u ovo. A nastali smo kao i većina drugih bendova, vidjeli smo starije kako sviraju i kako ih ljudi vole pa smo i mi htjeli tako.

537095_128390797338160_2099999038_nAlbum koji ste skoro izdali je postao potpuni hit u Hrvatskoj. Da li ste se nadali ovakvom uspehu?

Nismo. Ali drago nam je da to “ jesmo li se nadali ovome” postaje često pitanje. Naša očekivanja se svako malo premaše. Više ne znamo što očekivati, ovo sve je prošlo najbolje što je moglo. Valjda će se tako i nastaviti. Mi furamo svoje, pa što bude.

U koji žanr biste smestili vašu grupu?

Negdje u pop-rock. Ali samo zato jer ne znamo gdje bi drugo. Pop-rock je stvarno širok pojam i više ne znamo tko ne spada u pop-rock? Najbolje je što ovi koji sviraju rock kažu da mi nismo rokeri. Ok, nismo. Onda ovi što sviraju pop kažu da to nije pop. Ok, nije. Ali što je onda?

Pesme su stvarno divne. Odakle dolazi inspiracija za tekstove? Da li je svako pisao svoju pesmu?

Kada netko voli pisati pjesme onda mu to postane način razmišljanja. Sve što vidi i osjeća pokušava prebaciti u stih. Tako i mi. U našem slušaju Sančo, basist, piše tekstove, a Tibor i Doris intepretiraju. Takav način rada nam odgovara za sad pa ćemo i nastaviti tako.

rsz_6Kakav je osećaj kada znate da ste svojom muzikom dodirnuli srca mnogih ljudi?

Pravi doseg našeg rada mi ne možemo u potpunosti shvatiti. Ne javi se svaka osoba kojoj se sviđamo, a neke osobe se jave, ali realno ne sviđamo im se toliko, više je to bila stvar trenutka kada su im neki naši stihovi ili note odgovarali trenutačnom raspoloženju. Mi mjerimo po tome koliko ljudi pjevaju i posjećuju koncerte. Najbolji osjećaj je kada ti publika pjeva. Kada se ne čuješ dobro jer ti oni pjevaju tvoje pjesme. Na to se još nismo navikli. Ali nije da nam je mrsko.

Šta vas inspiriše?

Više-manje, sve.  Sve što vidimo ili čujemo. Ljudski odnosi, ljubavi mržnje. Stvarno, pjesma se može napisati od bilo čega. Bitno je kako gledaš na stvari. Nešto što vidiš ti možeš ogoliti i pretvoriti u brojeve pa da to budu same činjenice i ništa drugo. A možeš i od male stvari, bezveznog motiva koji je naizgled nezanimljiv napraviti pjesmu. I onda ta stvar više nije tako bezvezna. U tome je moć ovog posla. i njegova ljepota.

Čija je bila ideja da se violina, koja se odlično uklopila,  nađe u odabrane muzičke istrumente?

Kad smo počinjali svirati i nismo bili baš neki svirači. Trebala je doći solo dionica u pjesmu, a nismo znali solirati.  Onda, kad već tražimo nekoga da odere solo, ajmo da to bude neki egzotični instrument koji će privući pažnju. Poznavali smo jednu curu što je svirala violinu u Dubrovniku i pozvali je u bend. I tako je ostalo. Ta violina stvarno plače ko nijedan drugi instrument.

rsz_photo-25Da li imate u planu proširenje publike na region i šire? Da li možemo da očekujemo neki nastup i u Beogradu?

Naravno, pa to je bio plan oduvijek. Želimo svirati što više i proputovati cijelu regiju. Nadamo se da će glas o nama doći do Beograda što prije i u što većoj snazi kako bismo mogli neku dobru svirku organizirati. Jedva čekamo!

Gdevidite grupu Silente za par godina? Koji su vam planovi za sad?

Vidimo se u studiju, snimajući. Imamo previse neiskorištenog materijala, a vrijeme brzo ide. Treba sve to izdati i svirati ljudima. Planovi su nam odraditi što vise svirki, predstaviti se što većem broju ljudi, a pri kraju godine se vratiti u studio i dovršiti drugi album.  Na kraju, to je i jedino što volimo i vrlo vjerovatno jedino što znamo.

Za kraj, kako biste se opisali jednom rečju?

Zimzeleni.

[ratings]

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *