Iza holivudskih zavesa – Neobjavljene pesme Merilin Monro

Plavi uvojci, neodoljivi osmeh, mladež iznad usne – simbol lepote pedesetih godina. Slika Merilin Monro je postala toliko univerzalna, stvarajući nam iluziju da je poznajemo u potpunosti i da je svaki delić slagalice na svom mestu.  Proleća ’45. godine postaje “san svih fotoreportera” i osvaja kartu za ulazak u začarani svet Holivuda. Bila je najomiljenija u tom svetu glamura, njenom šarmu niko nije odolevao. Njena životna priča pokazala je da moguće ostvariti snove, iako se ispostavilo da je cena bila prevelika. Ipak, Merilin bila je mnogo više od te (ne)prolaznosti. Iza svih naslova, dobro poznate priče o njenom detinjstvu, nalazi se žena koja je radoznala, željna znanja i otkrivanja sebe, oštri kontrast slike koja je plasirana javnosti. “U Holivudu ti plaćaju hiljadu dolara za poljubac i pedeset centi za tvoju dušu”, govorila je.

Stereotipe koji su u vezi sa plavušama, Norma Džin uspešno je rušila. Bila je strastveni čitalac i uživala je u svojoj ličnoj biblioteci od nekoliko stotina naslova. Njen mali svet u koji je odlazila kada je želela predah od popularnosti činili su pisci od Dostojevskog do Keruaka, a posebno je uživala u Džojsovom “Uliksu”.

Merilin nikada nije izgubila svoju strast i humor, čak ni kada su je na to primoravali producenti, radi još bolje zarade. Da bi se suprotstavila poteškoća ma sa kojima se susretala u životu, pisala je poeziju. U knjizi “Fragmenti: Pesme, intimni zapisi, pisma ” gde su prvi put objavljene njene pesme, upoznajemo Merilin Monro na jedan potpuno drugačiji način. Ovi fragmenti pesama na iscepanim stranicama sveske, salvetama, hotelskim računima pružaju nam analizu njenog života, toka misli i otkrivaju njenu kompleksnost i osetljivost bića.

Njene pesme iznad svega ukazuju na tragičnu disproporciju veoma popularne javne ličnosti i veoma ranjive “privatne” ličnosti, koja je u stalnoj težnji da bude istinski shvaćena.

Only parts of us will evertouch only parts of others —

one’s own truth is just that really — one’s own truth.

We can only share the part that is understood by within

another’s knowing acceptable to

the other — therefore so one

is for most part alone.

As it is meant to be in

evidently in nature — at best though perhaps it could make

our understanding seek

another’s loneliness out.

Merilin Monro 1
 Merilin monro 2 Life —I am of both of your directions

Life

Somehow remaining hanging downward

the most

but strong as a cobweb in the

wind — I exist more with the cold glistening frost.

But my beaded rays have the colors I’ve

seen in a paintings — ah life they

have cheated you

Oh damn I wish that I weredead — absolutely nonexistent —

gone away from here — from

everywhere but how would I do it

There is always bridges — the Brooklyn

bridge — no not the Brooklyn Bridge

because But I love that bridge (everything is beautif

ul from there and the air is so clean) walking

it seems

peaceful there even with all those

cars going crazy underneath. So

it would have to be some other bridge

an ugly one and with no view — except

I particularly like in particular all bridges — there’s

some-

thing about them and besides these I’ve

never seen an ugly bridge

 Merilin Monro 3
Merilin Monro 4 for life

It is rather a determination not to be overwhelmed

 

for work

The truth can only be

recalled, never invented

 

[ratings]

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *