Biljana Rašović: “Živjela sam američki san”

Od matematike i želje da postane profesor do multinacionalne kompanije i rada u reviziji, od Podgorice do centra Njujorka, Biljana Rašović, trenutno radi kao assurance senior u kompaniji Ernst&Young. Šta joj je rad u ovoj kompaniji doneo, šta joj je doneo tzv. Mobility program koji EY sprovodi već nekoliko godina i, što je najvažnije, kako je istrajala na putu do ostvarenja svojih snova, pročitajte u narednim redovima.

S obzirom na to da ste diplomirali na Prirodno-matematičkom fakultetu i magistrirali na istom i to finansijsku matematiku, recite nam da li je Vaša inicijalna želja bila da se bavite strogo i isključivo matematikom?

Da, već u trećem razredu osnovne škole i nakon osvajanja značajnijih rezultata na kontrolnim zadacima iz matematike, odlučila sam da postanem profesor matematike. U tom trenutku, za mene je to bio najveći dojam uspjeha. Mislila sam da je baviti se matematikom nešto što je istinski vrijedno poštovanja. Stoga se apsolutno nije dovodio u pitanje moj dalji razvoj, ni kada sam upisivala prirodno-matematički smjer u Gimnaziji, niti kad sam upisivala Matematički fakultet. Sve je išlo potpuno pririodno, jer je to bila moja želja. U roku sam završila Prirodno-matematički fakultet, nakon toga sam nastavila magistarske studije. Po završetku studija radila sam kao profesor matematike u srednjoj školi, jer sam želela da ostvarim san svojih roditelja, ali i svoj san.

Kada sam čula da se otvara EY office u Podgorici, iako do tada nisam imala dodirnih tačaka ni sa ekonomijom, niti revizijom, javila se želja za nepoznatim. Kako me izazovi jako privlače, odlučila sam da se oprobam u nečemu potpuno novom. Sjećam se da sam prolazila kroz iscrpno testiranje koje je tada trajalo čitav dan. Od tog trenutka sam znala da u EY-u neće biti lako, ali da će biti interesantno. Nakon što sam prošla sve krugove testiranja i bila na razgovoru sa partnerima dobila sam posao. Oni su tada vjerovali u mene i mislim da ih nakon pet godina rada u ovoj kompaniji nisam razočarala.

Kažete da ste se prvi put susreli sa ekonomijom i ekonomskim izrazima u EY-u. Koliko Vam je bilo teško, s obzirom na to da ste se do tada bavili sasvim drugom oblašću?

Bilo je jako teško. Sjećam se svojih prvih terena. EY office u Podgorici je tek bio otvoren i nije se još uvijek praktikovalo slanje novozaposlenih na obuke već smo direktno išli na teren. Rad na terenu je uvijek mnogo teži i zahtjevniji nego rad iz kancelarije, s obzirom na to da ste konstantno izloženi klijentu. Možda je prvi šok za mene bilo radno vrijeme, koje nije kao u školi gdje sam radila po 2-3 sata dnevno, sada je radno vrijeme bilo i do 12 sati. Kada bih nakon jednog takvog napornog radnog dana došla kući, za razliku od mojih kolega, koji su svoje slobodno vreme mogli da iskoriste kako su željeli, ja sam sate provodila sa knjigom, učeći dvojno knjiženje od samih početaka. Danas na svom znanju mogu da zahvalim i kolegama koji su mi svakodnevno prenosili svoja znanja kao i EY-u koji ulaže u svoje zaposlene kroz različite obuke kao i ACCA ispite koje je svaki zaposleni u obavezi da polaže.

Iako je na početku izgledalo teško naknadno savladati, i biti u rangu jednom ekonomisti, sada shvatam da ništa nije nedostižno i da sve što istinski želite i za šta se borite da ostvarite, neminovno će biti vaše.

Biljana Rašović 1Radeći u EY-u radili ste na različitim projektima i za različite kompanije. Pretpostavljam da ste često menjali timove?

Tako je. To je još jedna stvar koja mi se jako dopada u poslu kojim se bavim. U pitanju su stalne promjene, kao što su klijenti sa kojima radimo, gradovi i kancelarije u kojima radimo, tako i timovi. Hijerarhija od asistenta do partnera je prisutna na svakom projektu, s tim što sastav tima nikada nije isti. U EY-u je jako izražen timski rad i samo takvim pristupom dolazimo do uspješno završenih terana. Apsolutno svaki član tima je od izuzetne važnosti kako bismo došli do našeg proizvoda – mišljenja na finansijske izvještaje.

Osim pomenutog timskog rada, šta je još ključno, po Vašem mišljenju, za uspeh u poslu kojim se bavite?

Smatram da je to upornost. Bez nje ne bi bilo apsolutno ničega. Ono što razdvaja ljude, ne samo u reviziji, nego i inače u životu, nije inteligencija, već svjesnost važnosti trenutka. Bitno je u pravom trenutku ne odustati, ma koliko on bio težak i koliko god djelovalo nemoguće nastaviti dalje. To je ono što, po mom misljenju, razdvaja uspješne od manje uspješnih ljudi i to je ta prekretnica na kojoj većina ljudi jednostavno ne položi ispit. Samo oni koji su jako uporni, vjeruju u sebe i imaju jasan cilj rijetko kada pokleknu. Sada govorim o reviziji, ali ovo apsolutno važi i za bilo koju drugu profesiju.

Dok sam radila kao profesor, bilo je neophodno da ocjenjujem svakog svog učenika i te ocjene nisu bile samo odraz trenutno naučene lekcije već i prepoznavanje njegove mogućnosti da nauči i kompleksnije lekcije. Danas, kada radim sa timovima u reviziji takođe moram posmatrati posebno svakog člana svog tima, tj. koliko neko može da iznese, šta može da iznese, koliko neko hoće, itd. Bitno je iskoristiti nečije kvalitete, jer apsolutno svaka osoba ih ima, samo je potrebno pronaći i izvući one prave.

Pomenuli ste rad sa učenicima. Možete li da napravite paralelu između tog i posla kojim se bavite sada? Šta Vam je od ta dva teže, a šta je veće zadovoljstvo raditi?

Između pomenutih profesija postoje velike sličnosti, ali i razlike. Revizija je servisna linija, koja ima drugačiji cilj od onog koji ima škola. Naš cilj je prvenstveno da zadovoljimo potrebe svojih klijenata u pružanju revizorskih usluga, što je možda još jedan, viši cilj, pored cilja da prenosimo svoja znanja.

Na sreću, imala sam mogućnost da budem predavač i u EY-u. Kompanija svake godine organizuje treninge i obuke za zaposlene, na kojima sam učestvovala kao slušalac, a poslednjih godina i kao predavač. Mi svakodnevno prenosimo svoja znanja na mlađe kolege, koji umnogome zavise od nas. Neophodno je da im prenosimo svoja znanja i iskustva kako bismo ih podstakli na dublje razmišljanje i dalje istraživanje. Tako smo i mi uspjeli, zato moramo da podržavamo nove generacije.

Biljana Rašović 2U EY-u ste skoro pet godina. Šta je ono što biste izdvojili, što posebno volite, a što Vam pruža rad u ovoj kompaniji?

Susreti sa nevjerovatnim profesionalcima, ostvarena prijateljstva za čitav život i neprocjenjivo znanje su samo neke od stvari koje mi je donio rad u EY-u. Koliko god da je posao naporan i traži apsolutnu posvećenost, sve to vrijedi iskusiti zarad ljudi sa kojima radite, zarad iskustva koje stičete i mogućnosti koje vam se pružaju.

Zahvaljujući Mobility programu, koji EY sprovodi već nekoliko godina, imali ste priliku da radite u njihovom office-u u Njujorku. Koliko Vam je značilo jedno takvo iskustvo?

Definitivno najveće iskustvo do sada. Kada sam govorila o mogućnostima koje EY pruža između ostalog sam mislila i na Mobility program. U pitanju je program koji možda nije svojstven mnogim kompanijama, kako u Srbiji, tako i u regionu. Kao što sam na početku rekla, EY ne poznaje granice, ne poznaje granice između EY office-a, gradova, država, pa čak ni kontinenata. Kroz ovaj program sam se još jednom uvjerila da ukoliko nešto želite i radite za to, uspjeh je neminovan. U EY-u vam se pruža prilika da upoznate način na koji rade veliki office-i, poput njujorškog, londonskog, koja su ujedno i dva najveća na svijetu. Mobility program je postojao i ranije, međutim u poslednjih godina je doživeo svoju ekspanziju. Sa sigurnošću mogu reći da sam jedna od rijetkih osoba koja je iz najmanjeg office-a na svijetu, što se tiče EY-a, otišla u jedan od najvećih. Bila sam potpuno šokirana i oduševljena EY zgradom sa pedeset spratova na Tajms Skveru, sa nevjerovatnim pogledom na grad, koji vam istovremeno pruža bolji pogled na život. Ono što je specifično, jeste to što EY globalno bira ljude sličnog profila, što su alati za vršenje revizije svuda isti, kao i metodologija koju koristimo. To je nešto što značajno olakšava rad i što čini da se u bilo kom EY office-u u svijetu osećate kao u svom matičnom. Sam po sebi, Njujork je nevjerovatan, zahtijeva ogromnu energiju od vas, ali vam zato vraća duplo više. Moj put do EY-a, zatim i do Njujorka je bio nevjerovatan, na početku čak nestvaran. U svakom slučaju, sve je to došlo kao ostvarenje sna i slobodno mogu da kažem da sam živjela “američki san”.

Da li Vam je bilo teško da se odlučite na taj korak i prihvatite priliku koja Vam se pružila? Da li je postojao tzv. strah od nepoznatog i, ako jeste, šta Vam je pomoglo da donesete odluku?

Nije postojao strah. Kada nešto istinski želite apsolutno ne postoji strah, samo nestrpljenje da se to što prije ostvari. Poslednje dvije godine, kada sam uostalom shvatila da u EY-u i za mene postoji takva mogućnost, činila sam sve da joj se približim. Sanjala sam o tome svakog dana, a uporedo i radila na tome da se ostvari. Od trenutka kada sam saznala da je moja ponuda prihvaćena, nisam mogla da dočekam taj trenutak kada ću videti kako je to raditi u njujorškom office-u u kojem radi čak sedam do osam hiljada ljudi. Željela sam da vidim koliko se rad u jednom takvom office-u razlikuje od rada sa kojim sam bila upoznata do tada.

Šta biste poručili mladima u Srbiji, koji žele da se otisnu u inostranstvo, bilo na period od nekoliko nedelja, nekoliko meseci ili na duže staze?

Moj cilj je bio da se upoznam sa načinom na koji ljudi žive i rade u drugim sredinama i da sva znanja i iskustva prenesem ljudima u svojoj zemlji. Smatram da bi svaka osoba trebalo, makar na nekoliko nedelja, da izađe iz granica svoje države, što zbog svog pogleda na svijet i posao, što zbog spoznaje svoje ličnosti i mogućnosti. Ljudi postaju istinski srećni tek u trenutku kada izađu iz komforne zone, ušuškanog roditeljskog doma i sredine pune rođaka i prijatelja. Mladima bih poručila da vjeruju u sebe i svoje snove. Pored toga neophodno je i posvećeno raditi, biti uporan, jer onoliko koliko dajete, toliko i dobijate.

Biljana Rašović 3

Zašto biste poručili mladim ekonomistima, revizorima, pa u krajnjoj liniji i matematičarima, koji žele da započnu svoju profesionalnu karijeru, da je započnu baš u EY-u?

Razvoj je nevjerovatan i svako ko želi da ulaže u sebe i da razvije sebe do profesionalca, da stekne sjajna iskustva, da mijenja sredine, koga privlače izazovi treba da bude dio ove kompanije.

Svakodnevno ste izloženi klijentu, mlađim kolegama, u svakom trenutku treba da budete spremni da im odgovorite na pitanje, da budete kompetentan sagovornik, koji može da da prave odgovore kako njima, tako i klijentu. To je nešto što vas pokreće da konstantno učite i radite na sebi, jer za usavršavanje uvijek ima mjesta, bez obzira na godine života i iskustva. Ono što mene najviše pokreće su baš ti svakodnevni izazovi. Nijedan dan nije sličan prethodnom, jer se svakog dana javljaju novi, drugačiji problemi. A ja ih volim, posmatram ih kao matematičar (smeh). Svi problemi su u stvari zadaci, koji imaju svoje rješenje. Treba ih samo analitički sagledati, postaviti pretpostavke i krenuti u rješavanje jednačine. Nekad su to jednostvane linearne jednačine, a nekada dolazimo do diferencijalnih. Međutim, sve one imaju rješenje. Izazovi održavaju čoveka živim, a mi u EY-u zaista pružamo šanse ljudima koji vjeruju u sebe, kod kojih vidimo da imaju potencijala a prije svega želju i hrabrost da se oprobaju u reviziji, bez obzira sa kog fakulteta dolaze. Raditi u EY-u znači biti dio grupe od 180 vrhunskih profesionalaca u Srbiji, ili pak 150 hiljada u 150 zemalja širom svijeta. Razmislite samo kolike su tu mogućnosti.

Za kraj, imate li poruku za naše čitaoce?

Snovi se zaista ostvaruju, ako ih istinski želite i borite za njih. Ako se nekad desi da vam se prepreke učine nepremostivim – sačekajte, pitanje je vremena kada ćete doći do cilja. Iako sam i lično mislila da su neki raniji trenuci bili pravi, shvatila sam da nisam ja ta koja određuje šta je pravi trenutak. Pravi trenutak sigurno dođe, bitno je samo biti strpljiv i sačekati ga.

 [ratings]

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *